Živim u gradu koji je u stalnoj potrazi za svojim identitetom.
Živim u tijelu koje je u stalnoj mijeni. Živim u jeziku koji je moj koliko i bilo kojeg političara. Živim u kući koju sam izgradio.
Grad otkriva svoje ulice sve brojnijem turistu. Porast je eksponencijalan, s jednog turista, koji je pogrešno skrenuo s ceste za Dalmaciju, jer je vidio znak za trajekt, došli smo na dva, a turistička zajednica više ne može, kao dosad, na ljetni kolektivni godišnji odmor.

NOSIM SE KAO ŠTO GRAD NOSI
LJUDE ONI DOLAZE I DOLAZE

Read more

  ♦  I live in a city that is on constant lookout for its identity.
I live in a body forever changing. I live in a language belonging in the same way to me and any politician. I live in a house built by my own hands.

The city reveals its streets to the ever-increasing population of tourists. The growth is exponential; from one tourist, seeing a ferry sign and taking a wrong turn from the road to Dalmatia, we jumped to two making it impossible for Tourist Board to go on collective annual leave as before.

CARRYING MYSELF JUST AS CITY CARRIES
PEOPLE THEY COME AND COME

Read more

Scroll to Top