Anita Vuco, rođena u Splitu, od 1991 godine živi i radi u Italiji gdje je pri rimskom sveučilištu “La Sapienza” diplomirala strane jezike i književnost, a zatim odbranila doktorat znanosti iz Filologije i komparativnih književnosti srednjo-istočne Evrope, sa tezom na temu “Danilo Kiš: l’enigma della lettera” [Danilo Kiš: enigmatičnost slova] o važnosti jevrejske kulture za piščevu poetiku.
Uglavnom se posvećuje sljedećim temama: književno prevođenje sa hrvatskog i srpskog na talijanski jezik i obrnuto; prevođenje poezije; teorija i povijest prevođenja; komparativna književnost; književni i kulturni odnosi između Balkana i Italije; židovsko nasljeđe na Balkanu; migracijska književnost u Italiji; pisanje na jeziku koji nije materinji. Redovito sudjeluje na raznim prevodilačkim radionicama, seminarima i kongresima u Italiji i inozemstvu, gdje promiče važnost književne različitosti i kulturne baštine takozvanih malih jezika. Objavila je više priča pisanih talijanskim jezikom i zbirku poezije Parole blu [Plave riječi], Ensemble Edizioni, Rim 2016, koju je 2019. godine beogradski Albatros Plus priredio i u dvojezičnom izdanju; priča Josephine. Napule bello. osvojila je Drugu nagradu (Specijalnu nagradu ženskog vijeća regije Pijemonte) XII izdanja talijanskog nacionalnog književnog natječaja Lingua madre, 2017. Osnivač i glavna urednica biblioteke Mansarda pri izdavačkoj kući «Infinito Edizioni», posvećene kvalitetnoj književnosti koja dolazi sa naših govornih podneblja (ugašenoj u rujnu 2022, kada su projektu Mansarda Trans Lab odobrena sredstva Kreativne Evrope, za koje je uredništvo pomislilo da ih može rasporediti drugačije od predviđenog; na štetu svih učesnika, pa tako i same izdavačke kuće koja očigledno nije shvatila smisao bavljenja književnošću). Trenutno radi na rukopisu Drugdje (za koji joj je dodjeljena rezidencija Matulog grunt u Frkanovcu, Međimurska županija), pisan hrvatskim jezikom nakon 32 godine isključivog korištenja talijanskog jezika, kako za poeziju tako i za prozu. Knjiga o sukobima i svijetovima koje nosimo u sebi, o jeziku kojem pripadamo čak i onda (u slučaju kajkavštine za dalmatinku) kada ga nismo do kraja svijesni. Koji ne odustaje od nas, neovisno što živimo drugdje, sve dok nas splet okolnosti ne dovede u situaciju da ga ponovno prigrlimo. Književnošću se ne bavi, živi je svakodnevno. Počasna članica Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, članica STradeE, talijanskog sindikata književnih prevodilaca.
Prijevodi: Var Saše Stojanovića, Ensemble Edizioni, Rim, 2015; Stakleni zid [Il muro di vetro] Vladimira Tasića, Ensemble Edizioni, Rim 2017; Jaz [La frattura] Darka Tuševljakovića, Voland, Rim, 2019; Mi različiti [Noi diversi] Veselina Markovića, Voland, Rim, 2019; drama Miroslava Krleže U agoniji [In agonia], Infinito Edizioni, Rim, 2020; roman Zorana Žmirića Pacijent iz sobe 19 [Il paziente della stanza 19], Mansarda, Infinito Edizioni, 2021; zbirka priča Mihajla Pantića Ako je to ljubav [La donna con le scarpe da uomo – Amore e altre imperfezioni], Del Vecchio Editore, Rim, 2022; knjiga eseja Danila Kiša Poslednje pribežište zdravog razuma [L’ultimo bastione del buon senso], Wojtek Edizioni, Napoli, 2022; autobiografska proza Miroslava Krleže Djetinjstvo u Agramu [La mia infanzia ad Agram], Mansarda-Infinito Edizioni, Modena, 2022; sa talijanskog na hrvatski jezik Non dirmi che hai paura [Nemoj mi reći da se bojiš] Giuseppe Catozzelle, Na tragu klasika, Disput, Zagreb, 2017; te sa talijanskog na srpski Gli anni al contrario [Godine obrnutim redosledom] Nadie Terranova, Areté, Beograd, 2019; u pripremi za štampu knjiga memorija Vladimira Isaića Put prognanih: od Mostara do Raba, 1942-43 [La via degli esiliati: da Mostar ad Arbe, 1942-43], CDEC Milano – Suvremeni židovski dokumentacijski centar iz Milana.
